Njofrizmi

NJOFRIZMI 29

Čini se da smo mi država – konstantnog čestitanja i nagrada, slava i derneka. Tako je i u košarci – malo malo pa neka nagradica (od januarske do decembarske, redno), priznanje, pehar, kolajnica, skoro da ne mogu da verujem, više po sistemu “ja tebi vojvodo, ti meni serdare, a u stvari samo mi znamo kakva smo go…“ Hoću da kažem, basketa što se tiče, obe reprezentacije su za uspehe na olimpijadi u Brazilu dobile zasluženi “balkon“ i ostala, pa i evro-priznanja, ne treba valjda devojkama čestitati i na neuspehu u Pragu? Što je najzanimljivije – priznanja ne idu (samo) u ruke aktera – igrača i trenera, zamašniji je funkcionerski udeo. Zašto i čemu – pošto osim pomenutih repki samo seniori Crvene zvezde nešto znače u regionu (deveto mesto u Evroligi se valjda ne stipendira). U nekim društvenim nagradicama prisutan je i zamašan novčani udeo, čisto da se zalije i nešto pojede. Nagrade pljušte, a košarka na svim nivoima ide na dole, slobodnim padom. Još malo pa će priznanja za životno delo dobijati četrdesetogodišnjaci. Ni Njofri Paviljonskom ništa nije jasno, pa se oglašava jednom od rečitijih izreka – “ budalama ne treba davati šansu – sigurno će je iskoristiti“…

NOFRIZAM 28

Sa dozom sete primio sam vest da je Duško Savanović okončao profesionalnu karijeru. Igrom slučaja bio sam prvi trener seniora FMP-a kada je novobeogradska škola košarke “Šampion“ prešla pod okrilje kluba iz Železnika, a odakle su srpskom basketu darovani Bojan Popović i Savan, kao i još nekoliko odličnih igrača. To je bilo negde oko 1995. godine, nisam baš siguran. Znam da su prvi sa ovom decom radili, utkali im fundamentalno znanje u ljubav prema košarci – Dragan Dragosavac i Igor Kovačević…
Drugi naš susret bio je pred sezonu 2004/05, kada sam odlučio da Savana, uz još nekoliko momaka, dam na kaljenje u čačanski Borac. I danas mislim da sam mu tako pomogao, jer se posle 26 utakmica, iskusniji vratio na velika vrata u FMP – u Superligi je bio naš vodeći igrač, jedan od najboljih u svih osam timova, a kasnije je kroz FMP i inostrane klubove napravio odličnu karijeru…
Duško je retko talentovan igrač, atipičan, vrstan napadač licem i leđima, odličnog šuta i asistencije. Pomalo basketaš u pozitivnom smislu, odličan za kolektiv i trenera, jedan od boljih ofanzivaca koje sam trenirao, mada je i odbranu igrao dobro, na znanje, pamet, štos, predviđanje više nego na fizikalije…
Neviđeno inteligentan i omiljen, sklon umetnosti i privatno, primao je šalu i uživao u dobroj atmosveri tima, kao i svakoj utakmici. Uvek ga se rado sećam, iako nismo dugo proveli zajedno i ne mislim da sam presudno uticao na njegovu karijeru, kao neki drugi kouči. Jednostavno – neponovljivi Savan…

NJOFRIZAM 11

Zajedno sa komšijom, Njofrom Paviljonskim, kome je trenutno omiljena poštapalica – “živimo u vreme kada manijaci boduju delfine“, pokušaću u nekoliko nastavaka ukratko da kažem zašto srpska košarka do daljeg neće napredovati:
01. Zato što su političari izašli iz svojih ovlašćenja i “kontrolišu“ sve i svašta.
02. Zato što, koliko god novca da ima u basketu – pogrešno je usmeren, “leva ruka desni džep“.
03. Zato što je sve manje trenera koji su barem malo igruckali basket (ispred zgrade) i što sve manje vremena provode na terenu.
04. Zato što su menadžeri (obično neostvareni igrački, kao i omalene “gazde“) važniji od igrača i trenera.
05. Zato što roditelji “prodaju“ svoju decu za nekoliko stotina evra i što su postali “važni“.
06. Zato što je sujeta među ljudima koji bi mogli da vode košarku u pravom smeru – nemerljivo prisutna.
07. Zato što igrači ne vole trening, nisu radili fizičko vaspitanje, odigrali basket, ne znaju za reči “tolerancija“, “komunikacija“, “borbenost“, “moral“, “vaspitanje“…
08. Zato što mediji, koji treba da popularišu igru i neposredne aktere, pišu o gazdama, devojkama igrača, tračevima tipa “ubi-nabi-prebi“.
09. Zato što misleća, kreativna deca ne mogu biti prepoznata i forsirana – kako zbog neznanja trenera, tako i zbog burazersko-nepotističkih veza.
10. Zato što ima više škola košarke nego klubova, a u prvima je osnovni princip – masovnost i novac, pre kvaliteta i projekcije budućnosti.
11. Zato što je moralno-intelektualna ocena svih učesnika u basketu u ovom trenutku 6 na skali do 10, a ne tako davno bila je barem 8.
12. Zato što nema navijača, već plaćenih vođa iz kriminala i zaslepljene dece kojima su vođe idoli, ne igrači na terenu.
13. Zato što se utakmice Zvezde i Partizana ne prikazuju na nacionalnoj televiziji.
14. Zato što ja na derbi ne mogu da uđem, a svaka starleta može.
15. Zato što slabi elementarno vaspitanje na svim nivoima, posledično i u sportu o kome pišem.
16. Zato što se zviždi Bodirogi i drugim asovima, kad se nađu na večitom derbiju gde su “jednoumni“, navijači jednog kluba.
17. Zato što nema ljubavi, posebno ka igri, viteškom nadmetanju.
18. Zato što je tačna ona Njofrina izreka, a malo ko je poštuje – “dobar trener (igrač) ima dosta mana, loš samo jednu – ne valja“.
19. Zato što se trenerski posao gubi, obara na nivo penzionisanog magacionera.
20. Zato što se u trenerskom zanatu izgubila vaspitna nota, a edukativna bledi.
21. Zato što košarka, na svim nivoima, traži kvalitetne, hrabre i pametne ljude, a danas dominiraju poslušni mediokriteti.
22. Zato što se međusobno ne poštuju ni sadašnji akteri, posebno ne negdašnji.
23. Zato što svaki “slučajni partner“ može da kaže da je Dejan Bodiroga “tapkao loptu“, a da je Zoran Savić “mešetar“.
24. Zato što svaka šuša na bilo kom blogu može bilo koga da pljune i izblamira bez pokrića.
25. Zato što se deca sa trinaest godina proglašavaju asovima i prodaju kao prasići pred Božić.
26. Zato što nema entuzijazma ni u zametku, a to je u ovoj igri neophodno na svakom nivou, nezavisno od para, kvaliteta i ranga.
27. Zato što su “naučnici“ proglasili da je snaga važnija od kreacije, teretana od tehnike, faul od asistencije.
28. Zato što gori ocenjuju bolje, odnosno “manijaci delfine“.
29. Zato što malo ko ističe da se talenat vidi po dodavanju, asistenciji, da je ruka važnija od noge u basketu.
30. Zato što smo za kratko vreme uništili najbolji brend ovog regiona.
31. Zato što deca ne znaju ko su bili Kića, Praja, Moka…
Nastaviću ja, a može i svako od vas. Pozdrav i od komšije Njofre opaskom – čuvajte se “malih“ ljudi, da to valja naraslo bi!

NJOFRIZAM 63
Ljudi, ni sanjao nisam da će posle prethodnog pisanija da mi se javi toliko likova, po onoj Njofre Paviljonskog – “kad je muka gde si Đuka, kad žderete Đuku ne zovete“. Dobro, izmenio sam jednu reč, medijske korektnosti radi, šatro…
Naime, problem Druge košarkaške lige Srbije dobija epske razmere – još ništa do kraja nije definisano, probaću taksativno da navedem (u desetercu) nešto što je činjenično i drugo, što je po meni logično…
Prvo, činjenica je da, prema rezultatima u protekloj sezoni, Drugu ligu od oktobra treba da čini ovih 14 timova: Radnički (Kragujevac) i Sloga (Kraljevo) koji su ispali iz KLS-a, Mladost (Smederevska Palanka)), Pirot, Proleter (Zrenjanin)), Napredak (Aleksinac), Žarkovo (Beograd), Klik (Arilje), Zdravlje (Leskovac), Kolubara (Lazarevac), kao i četiri prvaka srpskih liga: Zemun, Rtanj (Boljevac), Nova Varoš i Vrbas…
Drugo, logično je da Velika Plana, Akademik (Srbobran), Konstantin (Niš) i Smederevo ne igraju Drugu ligu, pošto su ispali iz iste. E, činjenice i logika tu se sudaraju – Velika Plana i Konstantin će sigurno igrati isti rang i pokušati ovoga puta da budu plasirani do desetog mesta. Niko ne zna šta se dešava sa Žarkovom (monolog ili recitacija, piški ili kaki, igra ili ne igra),samim tim i Srbobranom, jedino se niko Smederevom ne bavi, kao ni lanjskim snegom…
Treće, ako je neko iz Košarkaškog saveza Srbije, hipotetički pričam, zvao na razgovor predstavnike klubova Klik i Nova Varoš, kojima je oduzeto drugoligaško mesto sa krajnje problematičnim obrazloženjem, i ponudio im da igraju proširenu srpsku ligu od 16 timova, tu tek mesta nema ni čujenicama ni pameti. Jer, znači da i KSS oseća deo krivice, čim nudi solomonsko rešenje; zašto da Klik kao osmoplasirani igra rang niže; zašto da Nova Varoš dva puta osvaja istu ligu; znači da neće oba tima moći ni naredne sezone u viši rang, pošto samo prvoplasirani ulazi; znači da je ovo jača liga od tri ostale grupe, jer su tu Željo (Čačak), Napredak (Kruševac) i još neki ozbiljni timovi, znači da ovde mora da se igra 30 kola, više nego u drugim grupama, što iziskuje i dodatne finansije i tako dalje…
Četvrto, u pravu je NJP – “kad uđeš u pogrešan autobus, svaka stanica ti je pogrešna“, odnosno – što se neko nije dosetio da proširi Drugu ligu na 16 učesnika, što bi bilo logičnije, osim spašavanja časti i obraza pojedinaca: više klubova je u šansi da dođe do KLS zajebancije, više prostora za mlađe igrače, posebno juniore izlaznog godišta, logičnije je da četiri tima ispadaju od 16, nego od 14 učesnika i tako dalje…
Peto, šta god da se od toga desi – biće “kažnjena“ košarka u Arilju i Novoj Varoši, a “nagrađena“ negde gde možda i ne treba. Odnosno, šteta je već naneta i – nikom ništa, idemo dalje za veće pare…
Šesto,da ne bude da sve komentarišem pošto je prošlo, da opomenem “naučnike“ čiji je to deo posla: nemoj nekome da padne na pamet da, recimo, skraćuje Jedinstvenu juniorsku ligu Srbije na 10 učesnika, zato što to Zvezdi i Megi odgovara, zato što ih basket po Srbije interesuje isto koliko i moju pokojnu babu čipovanje, no nnoooo…
Sedmo, opet komšija Njofra, za kraj – “ima dve vrste ludaka, oni koji prave haos čega god se dohvate, i onih bezazlenijih – koji se samo smeju, pričaju sami sa sobom, ali ne prave opštu štetu“…

Ostavite pitanje/komentar